Crvenokosi su posebni, potvrđuje i znanost

crvenokosi

Povijest je puna predrasuda, praznovjerja i bizarnih priča o gingerima, ali što znanost kaže o malih, ali ponosnih 1 do 2% svjetske populacije riđokosih?

Najrjeđa boja kose na svijetu oduvijek je privlačila pozornost svojom posebnošću. Stereotipi o temperamentnim riđokosima su brojni, a evo koji su i znanstveno utemeljeni.

Riđokosi gen je mutacija

Takozvani „riđokosi gen“, zapravo je mutirani MC1R gen i upravo je ta mutacija odgovorna za crvenu kosu u svim nijansama od boje jagode do bakrene crvene, blijedu kožu i pjegice. Riđokosi gen je recesivni i da bi dijete imalo crvenu kosu moraju ga prenijeti oba roditelja.

Kombinacija crvene kose i plavih očiju najrjeđa je na svijetu. Crvenokosi najčešće imaju smeđe, a zatim zelene oči.

Fascinantne činjenice o crvenoj kosi

Prirodno crvene nijanse vrlo su tvrdoglave. Zbog snažnog pigmenta, prirodna crvena kosa teže prihvaća bojanje i nerijetko ju je prethodno potrebno izbjeljivati.

Crvenokosi ne sive kad sijede – umjesto toga, crveni pigment duže se zadržava u kosi, a kad konačno izblijedi vlasi ne postaju sive nego prelaze u srebrno-bijele nijanse.

Zanimljivo je i da riđokosi imaju manje vlasi od svih drugih boja – oko 90 tisuća, u usporedbi sa 110 kod plavokosih i 140 tisuća vlasi koliko imaju brinete. Pa ipak, crvena je vlas deblja pa se često čini kako crvenokosi imaju više kose.

Više boli i više anestezije

Istraživanja su pokazala kako su riđokosi osjetljiviji na bol uzrokovanu toplim i hladnim ekstremima te brže mijenjaju temperaturu tijela. Također, kod operacija im je potrebno otprilike 20% više anestezije. Iako je rezultate potvrdilo više studija, nije otkriveno zašto je tako, ali sumnja je pala na spomenutog mutanta – MC1R gen.

Osjetljivost na sunce, da ali –

Svijetla koža znači manju otpornost na UV zrake, ali ta osjetljivost ujedno je i prednost: crvenokosima je potrebno manje sunčeve svjetlosti da bi dobili potrebne doze vitamina D.

Crvenokosi – mit o nestajanju

Suprotno mitovima koji su počeli kružiti unatrag nekoliko godina, riđokosi gen neće izumrijeti.

Jedno istraživanje provedeno u Britaniji pokazalo je kako više od 40% Britanaca potajice riđokoso – nose mutirani MC1R gen. Taj broj vjerojatno je i veći u „najriđijim“ zemljama svijeta, a to su Škotska gdje je čak 13% populacije crvenokoso i Irska s 10%.

Recesivni riđokosi gen može se dugo prenositi u obitelji i ispoljiti tek generacijama kasnije. Stoga bez brige, crvenokosi neće nestati.

Izvor: Gingerparrot