Recept za tešku nesanicu: Nezaposlenost, siromaštvo i teški lijekovi za spavanje

Zloupotreba lijekova za spavanje, česti stres i siromaštvo najčešći su uzroci nesanice od koje u Hrvatskoj pati oko 26% građana, pokazali su rezultati istraživanja Centra za poremećaje spavanja i budnosti zagrebačke Klinike Vrapče, jednog od triju hrvatskih referentnih centara u kojima se dijagnosticiraju i liječe takvi poremećaji, piše Pliva.

Visoka primanja kao lijek za nesanicu

Podjednako loše spava se na selu i u gradu, pokazalo je istraživanje provedeno na uzorku od 1.300 ljudi iz cijele Hrvatske.

Nesanici su jače izložene žene između 60. i 73. godine, kao i one lošijeg socioekonomskog statusa, bez stalnog posla te izložene stresu zbog gubitka životnog partnera. U 11% slučajeva riječ je o teškim nesanicama koje ozbiljno narušavaju kvalitetu života.

S druge strane, rezultati ankete pokazuju da osobe s mjesečnim primanjima iznad 15.000 kuna gotovo uopće ne pate od teških nesanica.

Tri centra za spavanje

U Hrvatskoj postoje tri centra za medicinu spavanja – u KBC-u Split, Dječjoj bolnici Srebrnjak i na Vrapču, koje je najstarija i najpoznatija ustanova za liječenje svih oblika poremećaja spavanja.

Uz polisomnografsko snimanje (snimanje aktivnosti mozga u budnom stanju i u snu), na Vrapču nesanicu liječe kognitivno-bihevioralnom terapijom (oblikom psihoterapije), objašnjava Danilo Hodoba, pročelnik Zavoda za psihofiziologiju i organski uvjetovane psihičke poremećaje s Centrom za poremećaje spavanja i budnosti, gdje su do nedavno liste čekanja bile dulje od 12 mjeseci.

U Centrima se ljudima ‘navučenim’ na tablete za spavanje pruža kontrolirana terapija lijekovima i psihološka potpora o važnosti higijene spavanja – izbjegavanja kave, alkohola i obilnih obroka u kasnim satima, te lijeganja i ustajanja u isto vrijeme.

Važno je znati da se u kvalitetnom spavanju izmjenjuju faze površnog i dubokog sna u NON REM fazi, te REM faza spavanja sa snovima, bitna za regenerativne procese organizma i ‘konsolidaciju memorije’.

‘Lijekovi potiču površno spavanje, a skraćuju, do potpunog nestanka, tzv. Core sleep – duboko spavanje i REM fazu. Osobe na lijekovima za spavanje nisu svjesne koliko nekvalitetno spavaju i trpe fiziološke posljedice’, kaže Hodoba.

Sleep Apnea

Uz nesanicu, na Vrapču liječe i oboljele od apneje, prestanka disanja u snu, te osobe koje pate od narkolepsije – imperativnih napadaja dnevnog spavanja.

Od apneje boluje do 5% populacije, češće muškarci stariji od 45 godina, koji snažno hrču s prestancima disanja i nesvjesno se noću bude.

Apneički sindrom oštećuje san, oboljeli su tijekom dana često imali osjećaj umora, bili su pretili s opstruktivnom plućnom bolešću i poremećajima srčanog ritma. Međunarodna istraživanja pokazuju visoke faktore rizika neliječenog apneičkog sindroma, čak veće od teškog pušenja i dijabetesa.

‘Kvalitetu spavanja često pogrešno ocjenjujemo na temelju zapamćenih noćnih buđenja. To nije dobar pokazatelj jer se osobe s apnejom u jednom satu bude i do desetak puta, ali nisu toga svjesne i ne pamte ta buđenja. Dnevni umor je najbolji pokazatelj da nešto nije u redu sa spavanjem’, pojašnjava Hodoba.

Za apneički sindrom danas postoji djelotvoran lijek – aparati za olakšavanje noćnog disanja koje je od 2012. moguće, uz specijalističku doznaku, dobiti preko HZZO-a. Pacijenti ih koriste kod kuće i omogućavaju im da prvi put, nakon puno vremena, iskuse što znači kvalitetno spavati i biti odmoran tijekom dana.

Narkolepsija

Kao najosebujniji poremećaj spavanja s kojima se susreću Hodoba izdvaja narkolepsiju, napadaje neodgodivog prisilnog spavanja tijekom dana ili oduzetosti mišićnog tonusa u budnom stanju.

Narkolepsija je rijetka bolest od koje boluje svega 2-7 osoba na 10000 stanovnika, a Vrapče je praktički jedino mjesto u Hrvatskoj gdje se ona uspješno dijagnosticira i liječi.

‘Za dijagnozu su potrebne zahtjevne tehnike noćnog i dnevnog snimanja mozga kojima jedino mi raspolažemo. Bez tih aparata, narkolepsiju se u dijagnozi nerijetko zamjenjuje s epilepsijom jer oboljeli iz pune budnosti nenadano, na desetak minuta, tonu u san ili padaju zbog gubitka mišićnog tonusa’, pojašnjava Hodoba te ističe da se uz cjeloživotnu terapiju narkolepsiju uspješno drži pod kontrolom.