Izbirljive izjelice sklonije su tjeskobi i depresiji

Izbirljivost u hrani kod djece može biti znak ozbiljnijih problema.

Iako se mnogi roditelji bore da njihova djeca “pojedu svoje povrće” i pripisuju to uglavnom inatu ili razmaženosti, izbirljivost u hrani kod djece može predstavljati ozbiljniji problem.

Istraživanje Sveučilišta Duke u Sjevernoj Karolini povezalo je umjerenu i jaku izbirljivost u hrani kod djece s psihološkim problemima kao što su tjeskoba, depresija i ADHD.

Problemi s ishranom toliko su česti da ih mnogi liječnici i istraživači otpisuju kao normalan razvojni proces predškolske djece. Prema ovoj studiji, između 14 i 20% djece djece od 2 do 5 godina je izbirljivo.

Kada treba intervenirati?

“Pitanje koje si i roditelji i liječnici postavljaju je kada izbirljivost u hrani postaje stvarni problem? Ne govorimo o djeci koja ne žele pojesti brokulu”, kaže Nancy Zucker, voditeljica Duke Centra za poremećaje u ishrani.

Prethodna istraživanja su također povezala izbirljivost u hrani s emotivnim, socijalnim i fizičkim problemima i zbog toga je vrlo važno proniknuti u to koja razina izbirljivosti uzrokuje te poteškoće i kada je potrebno intervenirati.

Kako bi ispitali tu poveznicu između izbirljivosti i razvoja psiholoških poteškoća, istraživači su analizirali 917 djece u dobi od 24 do 71 mjeseca. Njihovi roditelji i skrbnici odgovarali su na pitanja o prehrambenim navikama, funkcioniranju, mogućim psihijatrijskim simptomima i okolnostima u kojima djeca odrastaju.

Jaka izbirljivost u hrani može ukazivati na druge probleme

Istraživanje je pokazalo kako umjereno do jako izbirljiva djeca imaju gotovo dvostruku šansu da postanu tjeskobni, a potvrđena je i povezanost s depresijom i socijalnom tjeskobom.

Umjerena izbirljivost u hrani nije se pokazala toliko problematičnom kao ona jaka i kod te je djece više nego dvostruka šansa da će im biti dijagnosticirana depresija.

Roditelji i djeca dolaze u sukob oko ishrane, ali to nužno ne mijenja prehrambene navike djece. Izbirljivost može biti rezultat lošeg iskustva s određenom vrstom hrane, a prisilno jedenje te hrane ili nove vrste hrane može uzrokovati tjeskobu.

“Potrebno je razviti načine i educirati roditelje i liječnike da znaju kako i kada treba intervenirati”, rekla je Zucker.

Izvor: Medical News Today