Roditelji kontrolori mogu izazvati trajne psihičke posljedice kod svoje djece, otkriva studija

Ljudi koji osjećaju da su ih roditelji previše kontrolirali kada su bili djeca, u životu su kasnije manje sretni od svojih vršnjaka, otkriva nova studija. Znanstvenici s University College London usporedili su pad mentalne dobrobiti s gubitkom bliskog prijatelja ili člana obitelji.

Znanstvenici koji su radili na studiji proučavali su grupu više od 2 000 ljudi rođenih 1946. skroz do današnjih dana s ciljem da otkriju utjecaj stilova roditeljstva na dobrobit djece kroz život, piše ScienceAlert.

Djeca koja su prijavljivala da imaju roditelje koji brinu i koji su pažljivi, završavali su s boljim rezultatima dobrobiti kasnije u životu, dok su oni koji su prijavljivali da su ih otac i majka psihološki kontrolirali, svojevrsni roditelji kontrolori, čeprkajući po njihovoj privatnosti i zabranjivanjem druženja s određenim prijateljima postigli lošije rezultate na ljestvici sreće.

Iako je mnogo studija do sada istraživalo utjecaj roditeljstva na razvoj djece, ovo je prva longitudinalna studija koja je proučavala kako roditeljstvo može utjecati na sreću osobe kroz život.

No, studija je do sada pokazala samo korelaciju, no nije pružila niti jedan dokaz da roditelji koji više psihološki kontroliraju djecu direktno utječu na mentalnu dobrobit svoje djece kasnije u životu.

Nedostaci studije

Studija ima nedostataka, naime, sama činjenica da su znanstvenici zamolili sudionike da se prisjete kakvi su njihovi roditelji bili prije nekoliko desetljeća vodi u mogućnost pristranosti. Odnosno, nesretni ljudi svoje će djetinjstvo pamtiti kao manje idealno.

Znanstvenici priznaju da je više istraživanja potrebno kako bi se vidjelo kako roditeljska kontrola može negativno utjecati na djecu. Objašnjavaju da rezultati vezani za studije, koje ukazuju da djeca koja stvaraju sigurne veze s roditeljima, pokazuju da će imati sretnije odnose kasnije u životu.

‘Roditelji su nam također dali stabilnu bazu iz koje istraživati svijet. Dok su se toplina i međusobno odgovaranje pokazali da promiču društveni i emocionalni razvoj, nasuprot tome, psihološka kontrola može ograničiti neovisnost djeteta i ostaviti ih zakinute da reguliraju svoje ponašanje kasnije u životu’, rekao je glavni istraživač Mai Stafford Independentu.

Studija definira psihološku kontrolu kao onu gdje roditelji pokušavaju dijete učiniti ovisnima o oboje roditelja, narušavajući im privatni prostor i onemogućavajući djeci da donose svoje odluke. Za razliku od toga, na djecu roditelja čiji je model kontroliranja ponašanja djece, primjerice, ne dopuštajući im da je baš uvijek sve po njihovom, nije bilo negativnih posljedica kasnije u životu.

Studija je mjerila rezultate dobrobiti djece kroz četiri faze u njihovim životima: U dobi između 13 i 15 godina, u 36., 43. i konačno između 60 i 64. godine.

Dok evidentno postoje neke prilično velike praznine u istraživanju koje će biti potrebno pratiti, znanstvenicima je zanimljiv uvid kako neki načini roditeljstva mogu ostaviti trag na djecu.