Ljudi koji psuju imaju bogatiji i tečniji riječnik

Idući puta kada vas netko opomene za kočijaški jezik, možete glatko odgovoriti da vam znanost drži leđa. Jer ljudi koji psuju imaju bogatiji i tečniji riječnik

Nova studija otkrila je da ljudi koji maju zdrav repertoar psovki u svom riječniku imaju veću vjerojatnost da im je riječnik bogatiji od onih koji to ne čine.

Čini se da se ruši dugo držani stereotip da su ljudi koji psuju manje inteligentni jer nisu u mogućnosti pronaći inteligentniju riječ da se izraze, piše Science Alert.
Psiholozi Kristin Jay i Timothy Jay s koledža Marist i Massachusettskog Collegea Liberalnih umjetnosti došli su do hipoteze da će ljudi, dobri u psovanju, vjerojatno imati i veću ukupnu jezičnu tečnost.

U prvom eksperimentu, Jay i Jay okupili su 43 sudionika (30) žena u dobi između 18 i 22 godine i upitali ih da izrecitiraju što više psovki mogu u 60 sekundi. Sljedeće su trebali odrecitirati što su više mogli životinjskih vrsti u 60 sekundi. Istraživači su životinjska imena upotrijebili kao indikaciju sveukupnog riječnika čovjeka i interes za jezik.

Naime, svaka američka ili engleska fraza smatra se ‘fer igrom’ u razgovoru. Sudionici su završili generiranjem sveukupno 533 tabu riječi, uključujući i prilično opskurne riječi. Sudionici su također ispunjavali tzv. FAS zadatke, standardizirane verbalne testovi tečnosti jezika.

U drugom eksperimentu, drugih 49 sudionika (34 žene) u dobi između 18 i 22 godine upitani su da izvedu slične zadatke – ovoga puta zamoljeni su da zapišu što više psovki i imena životinja koje počinju sa slovom A. Također su ispunili FAS zadatke za ocjenu njihove ukupne jezične tečnosti.

U studiji objavljenoj u časopisu Language Sciences, istraživači su otkrili da je izražajno psovanje generirano na višim razinama od uvreda i da je mala razlika između onoga što ženski i muški sudionici mogu smisliti.
‘Dosljedni u otkrićima da se ne pokazuje spolna razlika u veličini leksikona psovki, ukupna seksualna razlika u psovkama nije dobivena’, izvješćuju istraživači.

Psiholozi su otkrili da sposobnost za generiranje psovki nije indeks sveukupnog jezičnog siromaštva – u stvari, tečnost u psovkama pozitivno korelira s drugim mjerama verbalne tečnosti.

‘Voluminozan leksikon psovki može se smatrati indikatorom zdrave verbalne sposobnosti radije nego za verbalne nedostatke’, zaključuju istraživači.

‘Govornici koji koriste psovke u svom riječniku razumiju svoj generalan izražajan sadržaj, kao i nijansirane razlike koje se moraju ispuniti da se psovka upotrijebi na odgovarajuć način. Sposobnost da se radi nijansiranje indicira postojanje više, radije nego manje, lingvističkog znanja.