Stope potresa mozga veće kod djece u nogometu, hokeju i rugbyju

Stope potresa mozga snažno variraju kod mladih sportaša u različitim sportovima, s tim da su najveći rizici od potresa mozga u igrama s jačim osobnim kontaktom poput rugbyja, hokeja i nogometa, rezultati su novog istraživanja.

Sveukupno, mladi sportaši doživljavaju prosječno ne više od jednog potresa mozga ugrubo svakih 5.000 minuta vremena sudjelovanja, rezultati su analize prethodnih istraživanja o ozlijedama u popularnim sportovima među američkom djecom. Ovaj broj ozlijeda iznosi 1 ozlijeda na svakih 67 sati igre, piše Reuters.

Stope potresa mozga su oko 18 puta veće od prosjeka u rugbyju, pet puta veće u hokeju i, ugrubo, duplo veće u američkom nogometu, otkriva studija.

‘Ovo je moguće jer su rugby, hokej i američki nogomet sportovi u kojima je češći kontakt glave i tijela’, rekao je autor studije Paul Ronksley sa Sveučilišta Calgary u Kanadi.

‘Kontaktni sportovi poput ovih izlažu sportaše većem riziku traumama glave, dok sportovi poput odbojke, baseballa i cheerleadinga po prirodi uključuju manje kontakta, ili priliku za svrhovit i slučajan sudar između igrača’, rekao je Ronksley.

Iako sveukupna stopa potresa mozga možda ne izgleda visoka, ove ozlijede još uvijek utječu na mnogu djecu i mlade. 45 milijuna mladih sudjeluje u sportovima izvan škole, a najmanje 7 milijuna američkih tinejđera bavi se sportskim aktivnostima u školi, objavili su istraživači u časopisu British Journal of Sports Medicine.

Ronksley je pregledavao relativni rizik od potresa mozga u najpopularnijim sportovima među mladima Amerikancima: američki nogomet, rugby, hokej, lacross, nogomet, košarka, bejzbol, softball, hrvanje, hokej na travi, taekwondo, odbojka i cheerleading.

Sveukupno, pregledavali su podatke od 23 prethodnih objavljenih studija o potresu mozga u ovim sportovima i tada sakupili analize stopa rizika iz 13 prethodnih studija. Za svaki sport, tražili su stopu potresa mozga temeljem minutaže atletskog izlaganja (AE), koji uključuje natjecanja i treninge sa potencijalom za ozlijedu. Sveukupan rizik od potresa mozga svih sportova uključen u analize bila je 0.23 ozlijeda na 1.000 atletsko izlaganje. U usporedbi, stopa potresa mozga na 1.000 AE za rugby iznosi 4.18, dok je za hokej iznosio 1.2 i 0.53 za američki nogomet. Na nižem kraju spektra u terminima potencijala od ozlijede, stopa potresa mozga na 1.000 AE za odbojku bila je 0.03, dok je za baseball bila 0.06 i 0.07 za cheerleading.

Jedan od nedostataka studije je taj da su znanstvenici temeljili kalkulacije na pretpostavkama o sveukupnom vremenu sudjelovanja u nekim sportovima, što je možda precijenilo rizik od potresa mozga u hokeju. Možda je više u liniji s nogometom, autori priznaju, no ipak, ovi sportovi, zajedno s rugbyjem i dalje su aktivnosti s najvećim rizikom potresa mozga.

Istraživačima su nedostajali i podaci temeljeni na godinama ili informacije o tome koliko potresa mozga se događa tijekom treninga odnosno natjecanja.

‘Potresi mozga se mogu dogoditi u bilo kojem sportu’, rekla je Tamara Valovich McLeod, suautorica National Athletic Trainers’ Associatioon na Sveučilištu Still u Mesi, Arizona.

‘Ima smisla da veće razine kontakta dovode do viših stopa potresa mozga, no to ne znači da bi djeca trebala prestati trenirati sportove’, rekla jeValovich McLeod.