Neobične prehrambene navike Fjodora Dostojevskog

Čitatelji djela Fjodora Mihajloviča Dostojevskog možda su primijetili da glavni likovi debatiraju i razmišljaju o izvrsnim jelima, no jedu vrlo malo.

No, njegovi prijatelji i obitelj prisjećaju se da je hrana imala posebno mjesto u životu Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, često prožeta bizarnim ritualima koji pokazuju njegov istinski, izvorni karakter. U kući Dostojevskog neka jela su imala poseban status i njihovo posluživanje bilo je prava svečanost, piše Russia Beyond The Headlines.

Jelovnik za svako raspoloženje

Veliki ruski književnik jela je birao prema raspoloženju. Prema memoarima Anne Grigorjevne Dostojevske, piščeve druge supruge, njezin je suprug bio ‘sklon ruskoj kuhinji’.
Dostojevski je često tražio jela koja su bila popularna u Sankt Petersburgu u ono vrijeme, uključujući Moskovsku soljanku (juha čija je osnova mesna juha sa sitno narezanim kobasicama, kiselim kupusom i kiselim krastavacima), pohani odrezak (teleći file u krušnim mrvicama), rasstegai (pecivo s otvorom na vrhu i različitim nadjevima) i piroške (posne pite ispunjene graškom, repom, usoljenim gljivama, itd…).

Dostojevski je također imao mnogo originalnih prehrambenih navika. Primjerice, prema sjećanjima svoje supruge, Dostojevski je uživao u ispijanju toplog mlijeka uz kuhanu piletinu, a prije nego će pojesti desert volio bi popiti pola čašice konjaka.

Kada je osjećao melankoliju, Dostojevski će zatražiti da se na stol iznese zdjela juhe, pohani teleći odrezak, čaj i vino. Dobrog raspoloženja radije je birao sir, orahe, naranče, limune, gljive rujnice, kavijar i francuski senf.

Vodka za doručak

Dug popis bizarnih prehrambenih navika Dostojevskog uključuje da je svoj doručak pratio tzv. krušnom vodkom (domaća vodka, na bazi pšenice popularne u 19. stoljeću).

Piščev suvremenik, Mihail Alexandrov, ovaj jutarnji ritual Dostojevskog opisuje u svom dnevniku ovako: ‘Jednom kada sam posjetio Fjodora Mihajloviča tijekom doručka, vidio sam ga kako konzumira krušnu vodku; Odgrizao je komad crnog kruha, otpio gutljaj iz čaše vodke i tada sve skupa prožvakao’. Dostojevski je govorio da je to najzdraviji način ispijanja vodke.

Ruski je književnik volio slatkiše koje je čuvao u posebnim kutijama na policama za knjige u svojoj radnoj sobi. Prema memoarima njegove kćeri Lyubov Fyodorovna Dostojevskaja ‘otac ih je rado jeo tijekom dana, a ponekad i noću’.

Dostojevski je voće volio kao i slatkiše. Njegova ladica za knjige sadržavala je kutije s voćem. Jedna takva kutija sadržavala bi: smokve, datulje, orahe, grožđice i voćni žele – u 19. stoljeću, ruski voćni žele izrađen je od tučene jabučne kaše, šećera i drugog voća – crnog grožđa, marmelade, kraljevske šljive i svježeg grožđa.

Ritual ispijanja čaja

Poput bilo kojeg talentiranog neurotika, Dostojevski je neke svoje navike doveo do krajnosti. Jedna od njih bila je ispijanje čaja. Dostojevski je volio jak crni čaj i pio ga je u golemim količinama sjedeći za svojim radnim stolom. Bio je vrlo nemiran/zahtjevan oko svog čaja, pa ga je uvijek radio sam.

Ovako je njegova kćer opisala proces pripreme čaja:
Prvo je isprao čajnik vrućom vodom. Zatim bi u njega stavio tri žlice čaja, što je čajnik ispunilo samo na trećinu, a potom bi ga prekrio ubrusom. Tri minute kasnije, dodao bi više vode na svoj čaj i prekrio ga opet. Kada je ulijevao čaj, otac je uvijek gledao njegovu boju. Često bi dodao još čaja, sipao ga u šalicu i dodao još kipuće vode. Redovito bi uzeo čašu u svoju radnu sobu, a zatim se opet vratio da bi dodao opet malo čaja ili ga razrijedio. Rekao bi: Kada sipam čaj, čini se da mu je boja dobra, no kada ga odnesem u radnu sobu, boja jednostavno nije u redu’.

Pisac je za čaj imao posebnu čajnu žličicu i u čašu je dodavao dvije kocke šećera.

Sjećanja obitelji i prijatelja Dostojevskog na njegove gastronomske navike objavljena su u knjizi Pavla Fokina ‘Dostojevski bez uljepšavanja’.