Seksualni feromoni: Mit ili istina?

Znanstvenici tvrde da naši osobni spojevi na zraku šalju signale o našem raspoloženju, seksualnoj orjentaciji pa čak i genetskom make upu. 

Kada vidite prizor da netko plače, naročito žena, može se dogoditi da se zabrinete. No, miris suza, tvrde znanstvenici ima drukčiji učinak.

‘Možda mislite da su suze te koje možda stvaraju empatiju’, rekao je Noam Sobel, neurobiolog s Weizmann Instituta za znanost u Izraelu, piše Smithsonian.
Sobel i njegovi kolege za studiju su gledali žene kako gledaju filmsku scenu koja je u njima izazivala suze, a potom su sakupili njihove suze i stavili primjerke neidentificirane tekućine ispod nosa muškaraca.
Dok suze nisu izazvale empatiju u standardnom laboratorijskom testu, smanjile su seksualnu uzbuđenost muškarca i razinu njihovog testosterona. Očigledno, suza je poslala poruku da romantika više nije na stolu.

Ova studija nudi najsvježije dokaze da ljudi doživljavaju sve vrste zanimljivih stvari jedno o drugom kroz njuh. Podizanje molekule koja izaziva reakciju u članu iste vrste zove se feromon i najpoznatiji je moćan afrodizijak, poput androstenona i androstenola u slini muškog vepra. Ukoliko do plodne ženke dopre dašak ove molekule, predstavit će se mužjaku; univerzalnom gestom u svinja koja znači ‘Zasnujmo obitelj’.

Istraživači (kao i kompanije koje proizvode mirise) za ljudskim feromonima tragaju desetljećima, no do sada svako je traganje završilo neuspjehom, rekao je George Preti s Monell Chemical Senses Center u Philadelphiji.

‘Što ne znači da ljudski seksualni feromoni ne postoje. To samo znači da ih još nismo pronašli’, rekao je.
U stvari, neki istraživači sumnjaju da ako postoji hormon koji ‘pali’ , kao što tvrdi Sobelov tim, vjerojatno postoji i onaj koji ‘hladi’.

U jednoj studiji 2005. homoseksualnim muškarcima dani su anonimni uzorci znoja, poželjno mirisi homoseksualnih muškaraca, a heteroseksualnim muškarcima miris žene. Nečiji nos, naime, može pomoći identificirati genetski kompatibilnog druga/družicu.
Istraživači su upitali žene da ocijene mirise majica koje su nosili različiti muškarci.
Žene su preferirale muškarce čija je DNA dovoljno različita od njihove da će povećati vjerojatnost dobivanja djeteta s robusnim imunološkim sustavom.

Novoročenčad preferencijalno juri prema mirisu grudi. I odrasli često po mirisu mogu reći da li je osoba koja je proizvela znoj uznemirena ili ne.

No, potragu za ljudskim feromonima sputavaju dvije prepreke.
Prvo: ‘Posljedice koje vidimo nisu dramatične’, rekao je Sobel. Umjesto toga, kaže Preti, naši su odgovori na mirise ‘ometeni drugim senzornim imputima poput vida i zvuka, prošlih iskustava, učenja, konteksta – da ne spominjemo zakone’.

Drugo: ‘Nitko nije bio u stanju pronaći točne kemikalije koje odaju tjeskobu, kompatibilnost parenja ili majčino mlijeko. To je možda iz razloga što istraživači tradicionalno analiziraju aromat iz pazuha.
Činjenica je, bilo kakva tjelesna tekućina može potencijalno gajiti feromone, zbog čega je Sobel proučavao suze tuge. I tko zna koji signali se skrivaju u suzama radosnicama.

U studiji od prije osam godina Tamsin Saxton s kolegama proučavao je da li specifični spojevi pronađeni u mirisima ljudskog tijela utječu na ponašanje ili fiziologiju drugog pojedinca, piše Leidenpsychology.

Feromoni su, prema ranijim studijama, kemijski su signali koji prenose spolno specifične informacije. Najviše proučavani ljudski feromon je AND (androstadien) koji se izlučuje aksilarnim (prekomjerno) znojem.
Više su koncentracije AND-a u muškom nego ženskom aksilarnom znoju. Ovi rezultati doveli su neke istraživače na ideju da je AND uključen osobito u ljudskoj atrakciji.

Podrška hipotezi dolazi od Saxtona i kolega, koji su 2008. pronašli da mlade žene, kada su izložene AND-u, ocjenjuju muškarce na brzim spojevima značajno atraktivnijima od žena izloženim kontrolnoj tvari. Unatoč ovom dokazu, mnogi znanstvenici poput olfaktivnog stručnjaka Richarda Dotyja u svojoj knjizi Great Pheromone Myth tvrdi da, za razliku od kukaca, sisavci nemaju feromone i da ti kemijski signali ne igraju ulogu u ponašanju sisavaca i reproduktivnim procesima.

Drugi znanstvenici, poput Tristama D. Wyatta, kaže da sisavci vjerojatno koriste feromone. Međutim do sada nema konačno identificiranih feromona, unatoč pričama u medijma.

Radeći sa studentima Laurom Steenbergen i Annelies de Haan na projektu koji istražuje učinak AND-a na pažnju, Saxton navodi da je iz direktnog iskustva došao do toga da su feromoni ‘lukavi’ kemijski signali koji su na snazi samo određenim skupinama ljudi ili kada su zadovoljeni određeni uvjeti.

  • Osoba ne bi trebala biti svjesna feromona. 10 % populacije može ih biti svjesna u terminima kada izvještavaju o lošem/životinjskom/mirisu poput znoja
  • Žena ne bi trebala patiti od prehlade ili alergijskih simptoma, niti bi trebala koristiti kontraceptive. Te su žene posebno osjetljive na feromone u kasnoj folikularnoj fazi menstrualnog ciklusa
  • Homoseksualni muškarci više su pogođeni feromonima od heteroseksualnih muškaraca
  • Vizualna atraktivnost igra glavnu ulogu. AND je učinkovit kod prosječnog zgodnog muškarca, no ne i muškaraca neugodnog izgleda.

Feromoni nisu učinkoviti:

  • Kod heteroseksualnih muškaraca
  • Kod homoseksualnih žena
  • Kod žena koje upotrebljavaju oralne kontraceptive

Kada se sve zbroji: Da, feromoni možda postoje, no dobri su samo pod vrlo ograničenim uvjetima.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.