Maslačak na guzi ili kako sam se riješila hemeroida

Maslačak na guzi ili kako sam se riješila hemeroida

Nakon cijelih sedam dana gotovo spartanske discipline i režima koji je zahtijevao painkillerse mogu gotovo pa normalno sjediti. Prosječno oko ne bi primijetilo da nešto nije u redu. Tu i tamo još naglo prebacim os naglo udesno ili ulijevo, no te su manifestacije sve rjeđe. No, nakon 14 dana oni su još tu i, iako više ne bole, još uvijek ih osjetim.

Hemeroide nisam imala nikada do trudnoće pa opet nikada sve do sada. Od trudnoće je prošlo 10 godina stoga ne, nikada hemeroide nisam uzimala u obzir, ne iz svjetla prilično gadne zdravstvene napasti.

U trudnoći, odnosno nakon poroda, hemeroidi mi nisu ostali u preživom sjećanju, vjerojatno zato što nisu bili prioritet pa su nostalgična sjećanja na njih isčezla ili nikada nisu niti postojala. Supstitucija boli svoj je fokus preusmjerila na tek rođenu bebu i svježi rez u danima nakon izlaska iz bolnice.

Ponajviše zbog tri stvari pišem o hemeroidima:

Prvo. Zbog toga što dok sam bolovala i tražila odgovore, niti na jednoj internetskoj stranici nisam pronašla koliko točno, u danima, hemeroidi traju što mi je bilo neobično bitno.

Drugo. Zbog toga što su sve kreme svijeta, svi telefonski brojevi kreativnih travara i njihovih pripravaka, koje sam dobila od dobronamjernika tek pokušaj olakšavanja i umirivanja, a ne instant pomoć prilično hektične situacije. Naravno i to, da niti jedan internetski članak s naslovom tipa: ‘Hemeroidi – ne morate ih trpjeti – nema potrebe otvarati jer je naslov misleading.

Treće i najbitnije. Zbog toga što nigdje nisam pronašla da se hemeroidi mogu pojaviti od promjene prehrane na onu koja je zdravija, prema znanstvenim istraživanjima.

Hemeroidi kao nuspojava promjena

Nakon što sam, prije mjesec dana, zbog osnovane sumnje u zdravstveni problem odlučila u prehranu, koja nije bila nezdrava, nego po principu jedem sve, s možda trunčicu previše slatkog i premalo vlakana, ubaciti ta ista vlakna te pojačati unos povrća i voća – dva sam tjedna, svakoga dana, češće no inače te vrlo nepravilno i nepredvidivo imala potrebu – sjesti na prijestolje.

Sve dok me, nakon konstantnog osjećaja pritiska koji je govorio nije to sve, možeš ti još – ‘dolje’ nešto nije zarezalo. Osjećaj kao kada jagodicu prsta porežeš listom papira. Ne znaš kako i kada je do porezotine došlo i kako su se tu uopće i stvorila.

No, kako bilo, ‘porezotina’ je krenula rasti i za dva dana više nisam mogla sjesti bez boli, stajanje je bilo vrlo naporno, tek je hodanje pružalo mrvu olakšanja od boli.

Vikend prvi: zašto jedan kada je u bolje udvoje.

Optimistična, veselila sam se vikendu. Vikendom obično završavamo s bolestima, oporavljamo se, sve nekako privodimo kraju.

No, nisu svi dijelili moje planove. Subota je svanula s još jednom izraslinom, koja je vrlo brzo postala velika, natečena i bolna.

Tada shvaćam da mi hemeroidi nisu više samo nova zabava, nego ozbiljan, bolan i ubitačan proces koji će trajati. Da sve bude gore, društvo ‘odozdola’ udružilo se s rezom od poroda koji je već ionako, bolje od meteorologa nagovještao promjenu vremena.

Guglam. 

Procjenjujem, onako odoka, da su moji hemeroidi bili četvrtog od 4. stupnja. Vanjski, veličine većeg lješnjaka ili manjeg oraha i oni koji se ne mogu reponirati (tj. vratiti unutra). Pristup liječenju prvog i eventualno drugog stupnja je konzervativan, dakle čepići, masti, prehrana s više povrća i voća i žitarica, pojačan unos vode…bla, bla.

Druge metode liječenja, za stupnjeve, 3. i 4. uključuju kirurgiju, odnosno uklanjanje hemoroida ili njihovo podvezivanje, što nije dolazilo u obzir i to sam čvrsto odlučila.

Hemoroidi naši svagdašnji ili, kako svi imaju neki savjet, a nitko hemoroide nema.

Ponedjeljak – Liječnica ne diže paniku: higijena, hladna voda i mast koju sam vam prepisala … te mi uputi šeretski osmjeh dok izlazim iz ordinacije.

Obitelj i prijatelji – hemeroide ima ili su ih imali sve i jedan član obitelji kao i prijatelji također, što mi je bilo posebno zanimljivo otkriće zbog osobnih promišljanja.

Susjede i ‘mame iz kvarta’ – jedna savjetuje hladnu vodu, druga kaže topla kupka! Naime, po predaji, topla kupka je blagotvorna jer hemeroidi tada pucaju, a gnoj I sukrvica iziđu van (oni su navodno unutra). Treća savjetuje da uberem maslačak. Četvrta nosi hrpu lišća koje raste uza stazicu te nalaže da ga zgnječim, zajedno sa šećerom, batom za meso pa ga stavim dolje kao oblog.

Dan-dva nakon redovito čestog, discipliniranog stavljanja svježeg lišća ubranog pored stazice gdje često podragam pse u igri, hemeroidi ostave crveni trag. Opet guglam. Znači li krv prolaznost… ? Znači. U mom je slučaju značilo. Kroz koji dan, krv, koja je više kapala, nego curila, kao da ih je sušila, smanjivala, a počeli su i svrbuckati.

Svijet je opet bio ljepše mjesto za život.

No, i nakon 14 dana još su tu. Još sam disciplinirana, još ih mažem i tretiram kao nikada prije. Još uvijek strahujem da neću biti u friendly environmentu kada će me eto, prisiliti da moram na prijestolje. Ne jednom tih dana napamet mi je padala ona da zdrav čovjek ima tisuću želja, dok bolestan ima samo jednu…Jesu izludili su me, no i pružili su mi vremena za razmišljanje o vlastitom zdravlju na koje često gledam kao na nešto što se samo po sebi podrazumijeva. Je šipak, zato hvala na zdravlju.

 

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.