Arktički gradić koji tekuću vodu ima samo četiri mjeseca godišnje

Greenland nema nacionalnu mrežu za opskrbu električnom energijom i vodom za sve svoje gradove i sela. Stanovnici Qaanaaqa – najvećeg grada na sjeveru Greenlanda – moraju biti jako kreativni kada je riječ o pružanju ovih osnovnih usluga.

Qaanaaq je toliko sjeverno, već duboko u arktičkom pojasu, da je osam mjeseci u godini obližnjoj rijeci naprosto prehladno da teče.

Ovdje su znanstvenici došli do solucije za jedinstveni izazov s kojim su suočeni stanovnici visokog Arktika.

‘Lokalno stanovništvo i društvo u Qaanaaqu vrlo je kreativno kada je riječ o inženjerskim izazovima kada je riječ o vodi, struji i otpadu’, rekao je Kare Hendriksen, sa Centre for Arctic Technology at the Technical University of Denmark (DTU).

Hendriksen pronalazi rješenja za mnoge od tih problema u ovom udaljenom greenlandskom naselju već 20 godina.

Zima je izazov

Zima u najsjevernijem greenlandskom gradu donosi jedinstven set izazova. Tekuća pitka voda zamrznuta je većinu godine i trenutna solucija je veoma skupa i ne uvijek – environmentally friendly (‘prijatelj s okolišem’).

Četiri mjeseca u ljetu, stanovnici se opskrbljuju vodom iz obližnje rijeke, puneći vodene tankove koji osiguravaju vodu iduća četiri mjeseca. Ovo gradu ostavlja jedinstven izazov za preostala četiri mjeseca u godini kada rijeka ponovo počinje teći.

Voda iz ledenjaka

Kako bi opskrbili grad vodom tijekom duge arktičke zime, golemi kamioni odlaze na zamrznuti morski led kako bi sakupio ledenjake. Izlet zna biti opasan. Posebno prema kraju zime kod arktičke tranzicije u proljeće, kada se led počinje tanjiti i pucati zbog akcije vode ispod ledenih ploha.

Na kontinentu, led odlazi u veliku talionicu kako bi se stvorila pitka voda koja se šalje u distribucijsku mrežu.

Ovo je skupa metoda. Pitka voda ovdje najskuplja je na Greenlandu i potrošače košta 16 puta više po kubičnom metru nego u gradovima u kontinentalnoj Europi.

Kako bi izbjegli stanjivanje leda, zalihe ledenjaka odlažu se na plažama oko grada, gdje se riskira kontaminacija od drugog kućnog otpada – uključujući kuhinjskog i otpadnih voda – koji se pohranjuju na plažama u plastičnim vrećama.

Češće, kako to obično bude, voda na policama trgovina prazni se baš u trenutku kada su potrebe mještana najveće.

Qaanaaq, grad s rastućom industrijom ribe iverka, inače dio arktičke ekspanzionističke ribarske industrije, jedan je primjer. Ulovljene ribe dovode se do obale, moraju se očistiti i spremiti baš u vrijeme kada je voda najskuplja. Visoki troškovi vode i struje znače da je najveća gradska industrija zapravo neprofitabilna.

Klimatske promjene zahtijevaju nova rješenja na Arktiku

Klimatske promjene znače da se sigurno razdoblje za vožnju na morskom ledu skratilo. I kako se čini da će se trend nastaviti, riječ je o imperativu da arktički gradovi poput Qaanaaqa pronađu trajnije rješenje za svoje vodoopskrbne brige.

Postoji nekoliko rješenja, no niti jedno nije jeftino ili barem lišeno problema, kaže Hendriksen.

‘Jedna od mogućnosti je vidjeti postoji li tekuća voda dublje ispod rijeke’, kaže.

‘Rijeka teče na podlozi velikih gromada, što znači da bi mogli postojati džepovi vode koji su trajno puni, čak i ako se rijeka na površini čini suhom’.

Drugo, izgradnjom više vodenih spremnika mogao bi se povećati kapacitet. No i ovo je problematično, obzirom da gradimo na permafrostu, koji ima svoje vlastite inženjerske zahtjeve.

‘Moramo zagrijati vodu, tako da se ne smrzne za oštre zime, no zagrijavanje predstavlja prijetnju permafrostu na kojima se spremnici grade. To pak zahtijeva dobru izolaciju spremnika i skupa je opcija’, kaže Hendriksen.

Izgradnja dubokih jezera i postrojenja za desalinizaciju

Izgradnja dubokih jezera koja bi dopuštala dva metra smrznute vode na površini i slatke vode koja se može isisavati iz jezera jeftinija su alternativa. No opet, gradnja u permafrostu otežava da se zapečati dno jezera, kako bi se osiguralo da voda naprosto samo ne iscuri.

Konačna mogućnost je desalinizacija morske vode. Postrojenja za desalinizaciju već postoje operativno u drugim dijelovima Greenlanda. No ovdje, na dalekom sjeveru, ovakva bi operacija bila iznimno skupa i tehnički zahtjevna.

‘Oko Qaanaaqa, najbliži se led na kopnu topi prvi zbog kamenog grebena koji se nalazi pokraj grada. To otežava polaganje cijevi koja može pumpati vodu do grada’, kaže Hendriksen.

Hendriksen i dalje nastavlja testirati rješenja kao bi zadržao tekući pitku vodu u visokim gradovima Arktika poput Qaanaaqa što je dulje moguće.

 

Izvor: Science Nordic

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.