Bebine prve geste ključni su znak kako će pričati

Bebine prve geste pouzdan su indikator kako će se njihov jezik razvijati, prema novom istraživanju koje će biti istaknuto na ESCR Festival of Social Science. Razumijevanje ovih ranih ponašanja roditeljima pruža mogućnost da pomognu dati podršku kasnijem napretku djeteta u koumuniciranju.

Mnogi roditelji vjeruju da su prve riječi njihove bebe najvažnija prekretnica u učenju govora. Međutim, istraživanje s University of Manchester ukazuje da su jednostavna ponašanja – poput držanja objekta ili dijeljenja predmeta – isto ključni i učenjem i razumijevanjem što ona znače može pomoći roditeljima da postanu učinkovitiji ‘šaptači bebama’.

Naše istraživanje demonstrira da bebe možda čine više kako bi komunicirale s nama nego mnogi od nas pretpostavljaju i to već u vrlo ranoj dobi, rekla je profesorica Elena Lieven, direktorica ESRC International Centre for Language and Communicative Development (LuCiD) na Universities of Manchester, Liverpool i Lancaster.

‘Razumijevanjem ovih ranih ponašanja, roditelji imaju golemu mogućnost da pomognu poduprijeti kasniji razvoj jezika svog djeteta. Razumijevanje bebinih gesti moglo bi biti isto važno kao razumijevanje ranog jezika beba’.

Ljudi su jedina vrsta koja komunicira kao način dijeljenja pažnje s drugima. Dijeljenje pažnje uključuje da osoba uskladi svoj fokus pažnje s drugom osobom, primjerice pokazujući joj predmet, poput praćenja u što zuri do pokazivanja objekta. Način na koji se ove vještine razvijaju ključno je za razumijevanje ljudske spoznaje i jezika i ključno je pitanje za znanstvenike.

Dijeljenje pažnje počinje prije drugih formi komunikacija, uključujući pričanje. Ono ima direktni utjecaj na razvoj govora, no često prolazi neotkriven ili se lako previdi čak i kod iskusnih roditelja.

Do sada, studije su se uglavnom fokusirale na bebino korištenje i pokazivanje kažiprstom, forme komunikacije koja se obično javlja između 10 i 12 mjeseci. Međutim, dr. Cameron -Faulkner zajedno s kolegicama Laurom Boundly i profesoricom Annom Theakston svoj su fokus preusmjerile na ranija pre-jezična ponašanja. Njihovo istraživanje temeljeno je na analizi interakcije između djece i njihovih roditelja.

Znanstvenice su snimale kako komuniciraju roditelji i 24 dječaka/djevojčica u dobi od 10 mjeseci, korištesći selekciju igračaka. Cilj je bio identificirati ponašanja ‘pokazivanja’ i ‘davanja’ i identificirati ‘mikroponašanja’ – malene bihevioralne znakove koji bi mogli indicirati što nam bebe pokušavaju reći prije nego progovore. Tada su analizirali odgovore roditelja na ova ponašanja. Djeca su praćena sve do dobi od 12 mjeseci.

Istraživači su otkrili da su ponašanja ‘pokazivanja’ i ‘davanja’ snažni prediktori u kojoj će mjeri beba kasnije pokazivati prstom. Njihove studije naglašavaju da je većina roditelja zbunjena namjerama koje stoje iza tih ponašanja, unatoč tome što su rasprostranjena. Kako roditelji odgovaraju na ova ponašanja, posebno ulaze li u ove – jezikom bogate interakcije, odnosi se na se na učestalost pokazivačkog ponašanja kako djeca stare. To demonstrira važnost roditeljskog prepoznavanja ranih gesti.

‘Ono što smo otkrili je da razgovaranje s bebama o stvarima za koje pokazuju interes pomaže njihovom jezičnom razvoju’, rekla je profesorica Lieven. ‘Sposobnost dijeljenja i usmjeravanja pažnje je esencijalni temelj za tipični jezični razvoj i otrkiveno je da je često narušen kod djece s poremećajem autističnog spektra. Naša otkrića osiguravaju korisne smjernice kako znanstvenicimma tako i roditeljima u identifikaciji ranih pokušaja djeteta da komunicira o objektima sa svojim roditeljima, i pocrtava potrebu za većim studijama o ovim prelingvističnim ponašanjima’.

 

Izvor: MedicalXpress

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.