Postoji li veza između bipolarnog poremećaja i laganja

Bipolarni poremećaj mentalna je bolest koju obilježavaju ciklusi manije i depresije. Osim promjena u raspoloženju, čovjek s ovim stanjem može pokazivati raspon drugih neobičnih ponašanja.

Ljudi s bipolarnim poremećajem i njihovi voljeni ponekad prijavljuju da ovo stanje sa sobom podrazumijeva veću sklonost laganju. Dok laganje nije dijagnostički simptom bipolarnog poremećaja, anegdotalni dokazi ukazuju da stanje može ljude činiti sklonijima laganju.

Što je bipolarni poremećaj?

Prethodno poznat kao manična depresija, bipolarni poremećaj događa se jer neispravno funkcioniranje mozga uzrokuje nagle promjene u raspoloženju. Drugi simptomi uključuju poremećaje spavanja i neke probleme sa razmišljanjem.

Za razliku od uobičajene promjene raspoloženja koje svi doživljavaju, dramatične promjene uključene u biplarni poremećaj mogu biti u rasponui od teških manija sa psihotičnim simptomima do samoubilačkih misli.

Duljina, težina i frekvencija svakog ciklusa ovisi o pojedincu. Neki ljudi provedu tjedne, mjesece ili čak i godine u manijama ili depresijama. Drugi pak dožive ove promjene u jednom danu.

Simptomi se obično pojavljuju u kasnoj tinejdžerskoj ili ranoj zreloj dobi, no mogu se pojaviti i tijekom djetinjstva ili kasnoj odrasloj dobi.

Uzrok je nepoznat, no čini se da genetski čimbenici igraju ulogu.

Simptomi bipolarnog poremećaja

Raspon simptoma koji se odnosi na dijagnozu bipolarnog poremećaja:

Tijekom maničnih epizoda čovjek može:

  • osjećati se vrlo ‘high’
  • osjećati nervozne, grčevite pokrete
  • imati problema sa spavanjem
  • biti prekomjerno aktivan
  • vjerovati da može napraviti sve i da može mnogo stvari napraviti odjednom
  • raditi bezobzirne stvari, poput nekontroliranog trošenja novca, brze vožnje ili nevjernost prema svom partneru
  • biti iritantan ili uzrujan

Tijekom depresivnih epizoda on može:

  • osjećati se ‘down’, ili tužan
  • previše ili premalo spavati
  • osjećati da ne uživa ni u čemu
  • imati problema s koncentracijom
  • jesti previše ili premalo
  • vjerovati da se nazire opasnost, ili da je počinio kriminalno djelo
  • imati samoubilačke misli

Tijekom maničnih faza, pojedinac može osjećati da se njegove misli utrkuju. Oni mogu govoriti veoma brzo o mnogo različitih stvari, skakati s jedne na drugu temu nepovezano.

Također mogu doživjeti obmane, ili vjerovati da su vrlo važni i moćni. Mogu imati nerealistična i neprikladna očekivanja povoljnih životnih uvjeta i povoljnog tretmana u rukama drugih, osjećaj da su iznad pravila ili vjeruju da imaju poseban odnos s drugima na pozicijama autoriteta. Također uobičajeno je impulzivno i nepromišljeno ponašanje.

Bipolarni poremećaj i laganje: Postoji li veza?

Ne postoji klinički dokaz da bipolarni poremećaj povećava frekvenciju laganja. Sklonost laganju, međutim, često prijavljuju ljudi s poremećajem kao i njihove obitelji.

Ukoliko ova sklonost postoji, mogla bi biti povezana s obilježjima manije, kao što su to poremećaji pamćenja, brzog govora i razmišljanja, impulzivnosti, sklonosti ka izboru destruktivnog ponašanja.

Tijekom maničnog raspoloženja, kaže Madelyn Heslet, koja svoje iskustvo dijeli na web stranici The Mighty, bilo koja ‘zdrava ili realistična misao izlazi kroz prozor’.

Učinci manije

Heslet je sastavila popis 10 područja kojih je postala svjesna. Ona ih naziva ‘lažima koje vam manija servira da ih prokušate i koje su me dovele u problem’.

Oni uključuju halucinacije. Osoba, naime, može vidjeti, čuti ili namirisati stvari koje drugi ne mogu. Percepcija se može činiti stvarnom osobi koja ih doživljava.

Manična epizoda može uključivati zablude o grandioznosti. Osoba može zaista vjerovati da je netko važan ili da ima ‘svoje ljude’ na visokim mjestima.

Manija je uvjerila Heslet, kaže, da je prihvatljivo pretjerano reagirati kada si uzurjan, biti pretjerano ljut, kao i govoriti uvredljive i ružne stvari.

Heslet bilježi da netko u maničnom raspoloženju može vjerovati da je imun na ozlijedu ili štetu. Ovo može dovesti do impulzivnog ili opasnog ponašanja, poput zavedenih seksualnih iskustava ili nekontroliranih nagona za kupovinom.

Ova vrsta aktivnosti može dovesti pojedinca do problema. Bilo koja osoba u problemu, bez obzira imala ona bipolaran poremećaj ili ne, može biti u iskušenju da laže kako bi sakrila ono što je krivo napravila, ili da sebe ili druge uvjeri da nije učinila ništa loše. Bipolarni poremećaj jednostavno može povećati šansu da osoba bude u takvoj situaciji.

Ovisničke tendencije također su češće među ljudima s bipolarnim poremećajem. Jedno nacionalno ispitivanje u SAD-u otkrilo je da je više od polovine ljudi s ovim stanjem imalo iskustva s ovisnosti o drogama ili alkoholom u nekom periodu. Ovisnost može potpiriti tendenciju za laganjem.

Potreba za samo-čuvanjem, kombinirana sa željom za uzbuđenjem i vjerovanje da se ne možete ozlijediti može kombinirati povećanje rizika za laganjem.

Blogerica Susan P. na stranici International Bipolar Foundation ukazuje da može postojati ‘neko unutarnje uzbuđenje da se u našu laž povjerovalo’. Također, Susan P. piše da dok je prolazila proces ‘lagala sam kako bih ostala živa’ gotovo izgubila prijetelje i obitelj.

Drukčija percepcija

Osoba s bipolarnim poremećajem može doživjeti svijet drukčije od drugih ljudi. Bloger Gabe Howard, na stranici BPHope piše da ljudi s bipolarnim poremećajem mogu lagati kako bi se ‘uklopili’ jer izražavanje istinitih emocija čini ih neobičnima drugim ljudima.

Izražavajući svoje prave osjećaje, kaže Howard, može pozvati kriticizam da glume, da previše dramatiziraju ili traže pažnju. Kada su osjetila povišena, život se doživljava oštrijim. Ono što se doživljava kao laž možda nije laž za osobu koja ih govori.

Kada osoba s bipolarnim poremećajem redovito pretjeruje u svojim pričama to može biti da ih na taj način pamti.

Tendencija za brzim govorom tijekom maničnih faza također može stvarati izjavu koja se čini kao laž. Kako čovjek govori stvari bez misli, možda se kasnije ne sjeća što je rekao.

Osoba s bipolarnim poremećajem možda je lagala ili se čini da je lagala o svom stanju: ili da izbjegne stigmu u prilog duševnoj bolesti ili zato jer uistinu vjeruje da je s njom sve u redu. Ovo može liječenje učiniti izazovnim.

Ljudi s ovim stanjem daleko će vjerojatnije posjetiti liječnika kada su u depresiji. To je zato što tijekom manične faze ne vide problem. Ako manija uključuje halucinacije ili deluzije, to se isto nekome može činiti kao laž.

Bipolaran poremećaj, laganje i učinci na odnose

Kada čovjek s bipolarnim poremećajem govori laži, on nužno ne pokušava obmanuti čovjeka kojem govori.

Međutim, laži mogu uzrokovati da obitelj, prijatelji i kolege vide tog čovjeka kao da radi namjernu obmanu. Nepovjerenje može naštetiti odnosu i ometati utjecaj kvalitetne skrbi. Ovi učinci mogu imati dugoročni utjecaj na kvalitetu života čovjeka s ovim stanjem.

Savjetovanje i podizanje svjesnosti o bolesti može pomoći obitelji i prijeteljima da suosjećaju, kako dolaze do razumijevanja veze između simptoma i laži, ili uočenih laži.

Savjetovanje pacijenta, kognitivno bihevioralna terapija ili lijekovi poput antipsihotika ili antidepresiva mogu pomoći da se upravlja bolesti i time lažima ili uočenim lažima. Bilo koji tretman mora se napraviti pod vodstvom liječnika.

 

Izvor: Medical News Today

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.