Hipohondrija i placebo učinak: Sve (ni)je u našim glavama

Od zore vremena, ljudi su koristili masti, praške i napitke kako bi pokušali poboljšati svoje zdravlje. Mnogi od ovih eliksira su inerti. Ipak, oni i dalje postoje jer ljudi vjeruju da rade. Placebo učinak, naime, može biti veoma snažan lijek. 

Istraživači su otkrili da je oko 70 % zdravih ljudi, koji brinu da će razviti bolesti, možda u povećanom riziku od bolesti srca. Druga studija pokazuje da placebo učinak u studijama o lijekovima može biti toliko snažan da utječe na ishode ispitivanja (Vidi: Placebo ima učinak čak i kad znamo da lijek nije pravi?).
.

‘Do sada smo teoretizirali da bi ljudi sa zdravstvenom tjeskobom smanjili rizik (od srčanog napada) jer bi u tom slučaju bolje skrbili o sebi’, rekla je vodeća autorica dr. Line Iden Berge iz divizije za psihijatriju na Sandviken Sveučilišnoj bolnici u Bergenu, Norveška.

Umjesto toga, u studiji koja je uključivala više od 7.000 ljudi, koja se provodila više od 12 godina, istraživači su otkrili da su hipohondri ili oni koji su patili od ‘zdravstvene tjeskobe’ na početku studije – bili u 70 % većoj vjerojatnosti da će razviti bolesti srca od onih koji su bili manje tjeskobni.

‘Umjesto brige o tome što će se dogoditi s vašim tijelom i toga da se trči liječniku na bilo kakav zdravstveni problem, rezultati su pokazali da je bolje potražiti pravu dijagnozu i pomoć za tjeskobni poremećaj’, rekla je Berge.

Studija je definirala zdravstvenu tjeskobu kao ‘karakteriziranu kao trajnu preokupaciju posjedovanja ili stjecanja teške bolesti ili pogrešno pripisivanje tjelesnih simptoma i potrebe da se traži medicinska pomoć u odsustvu fizičke patologije‘.

Sudionici u studiji, koji su rođeni između 1953. i 1957., ispunili su upitnike o svom zdravlju, načinu života i stupnju obrazovanja te su imali sistematske preglede između 1997. i 1999. godine.

Razina zdravstvene tjeskobe utvrđena je korištenjem provjerene skale i top 10 % dobivenih uzoraka – njih 710 – smatrani su kao oni koji imaju zdravstvenu tjeskobu. Zdravlje srca svih sudionika praćeno je sve do 2009.

Tijekom perioda praćenja, 234 ili 3.3 % svih uzoraka imalo je srčani napad ili napad angine. Među onima koji su prikazivali razine visoke zdravstvene tjeskobe, rezultati su bili dvostruko veći, s 6 % da podlegnu bolesti srca.

Studija je objavljena ovoga mjeseca u časopisu BMJ Open.

U vezanoj priči, kao dijelu istrage o tome kako je ljudski mozak upečatljiv i snažan Erik Vance je otkrio da mnoge studije o lijekovima nisu uspjele na kliničkim ispitivanjima zbog ‘interpetacije da je placebo bio previsok‘.

Od 1960. američka vlada zahtijeva da sva klinička ispitivanja imaju placebo ili inerte (inerti su bez bilo kojeg svojstva, zapravo, za liječenje bolesti ili osnaživanja tijela), parametar ili ispitivanje koje pomaže u određivanju da li je potencijalni lijek učinkovit ili nije (Vidi: Ad Acta: Placebo ublažava simptome i poboljšava tretman).

.

‘Ta tzv. kontrola placebom postala je sve teža da se njome upravlja. Za određene bolesti, mnogo sudionika toliko snažno odgovara na placebo da nije moguće reći da li je testirani lijek učinkovit ili nije. I ovo može biti katastrofalno za ljude koji očajničko trebaju nove terapije’, napisao je Vance za Washington Post.

Primjerice, Vance je otkrio da je Clinicaltrials.gov registrirao 4.152 klinička ispitivanja u 2011. kako bi istražio novi tretman za bol. U idućih pet godina, američka Administracija za hranu i lijekove FDA, odobrila je tek pet novih tretmana.

Sugerirana solucija bila je da se iz ispitivanja uklone sudionici koji su osjetljiviji na placebo. Istraživači su otkrili da gen koji se zove COMT regulira razine neurotransmitera dopamina u centru za nagrađivanje i ugodu u mozgu.

Studija je otkrila da oko četvrtina ljudske populacije ima gen koji može neutralizirati dopamin i slabo odgovoriti na placebo, polovina populacije ima miješani odgovor i da četvrtina dobro odgovara na placebo.

Istraživanje je dovelo do formacije kompanije Biometheus koja bi mogla u nekom vremenu filtrirati pacijente koji reagiraju na placebo.

Ipak, postoje neki disidenti. Jedan od problema je – da bi ovom specifičnom eliminacijom subjekata iz ispitivanja na lijekove s genima COMT –  moglo značiti da lijek neće biti odobren za populaciju u cjelini. Druga pitanja odnose se na to da je učinak placeba ‘kompleksan fenomen’, a ne rezultat ‘jednostavne osobine’.

Nedavno, istraživačka grupa na Brigham and Women’s Hospital u Bostonu identificirala je više od 30 gena koji se odnose na placebo učinak.

 

Izvor: Russia Today, Washington Post

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.