Tjeskoba i iritabilnost mogu prethoditi depresiji tinejdžera

Kada roditelji imaju povijest depresije, tinejdžeri su u većem riziku od razvoja ovog poremećaja, a znakovi iritabilnosti, tjeskobe i strahova mogu prethoditi prvoj epizodi ove bolesti, sugerira studija.

Druge stvari, poput lošeg raspoloženja, čini se da ne dolaze prije početka velike depresije kod tinejdžera s obiteljskim rizikom za bolest, još je jedan nalaz studije.

‘Procesi rizika djece u povećanom obiteljskom riziku za depresiju u našoj studiji  izgledaju prilično slični onima koji su pronađeni u općoj populaciji – siromaštvo, nedavni stresori, rani klinički simptomi kod djeteta i stupanj obiteljskog rizika za veliku depresiju – svi oni doprinose vjerojatnosti da će dijete ili tinejdžer razviti veliku depresiju u našoj studiji, rekla je glavna autorica studije Frances Rice, s Cardiff University u Walesu.
‘Stoga, treba biti svjestan promjena u emocijama vašeg djeteta (raspoloženje, tjeskoba) koji su dovoljni da utječu na to kako se vaše dijete nosi s dnevnim zadacima (zajedno s prijateljima, školskim zadaćama, obitelji) i to je nešto što bi svi roditelji trebali promatrati’, dodala je Rice.

Svake godine, više od svakog desetog tinejdžera doživljava najmanje jednu epizodu velikog depresivnog poremećaja. Što prije u životu depresija krene, tendencija je da bude teža kasnije u životu.

Najčešći rizični faktor za rani početak depresije su majka ili otac s poviješću bolesti, napisali su autori u JAMA Psychiatry.

Za trenutnu studiju, istraživači su pregledavali podatke na 337 obitelji gdje je roditelj imao najmanje dvije epizode velike depresije i biološki vezano dijete između 9 i 17 godina koje je tada živjelo u kućanstvu.

To uključuje 315 majki i 22 oca s povijesti depresije, kao i 197 djevojčica i 140 dječaka koji su imali u prosjeku 12 godina na početku studije.

Istraživači su roditelje i tinejdžere pregledavali tri puta, s prosječnim razmakom od 16 mjeseci između pregleda. Sudionici su dovršili razgovore i upitnike o svojim životnim okolnostima i simptomima mentalnog zdravlja ili dijagnozama.

Nitko od djece nije doživio depresiju do vremena kada je studija počela. Do vremena kada su djeca imala 14 godina, u prosjeku, šest dječaka i 14 djevojčica doživjelo je najmanje jednu epizodu poremećaja velike depresije.

Iritabilnost i tjeskoba neovisno povećavaju rizik da će tinejdžer razviti depresiju.

Jedno ograničenje studije je da velika depresija ima tendenciju javiti se češće kod mlađih odraslih nego tinejdžera, što ostavlja mali uzorak depresivnih adolescenata u analizi, pišu autori.

Roditelji ne mogu kontrolirati gene koje prenose na djecu, no mogu potencijalno ograničiti kako obiteljsko okruženje povećava rizik djeteta na depresiju na način da liječe vlastite probleme mentalnog zdravlja’, rekla je dr. Anne Glowinski, dječja psihijatrica na Washington University School of Medicine u St. Louisu koja nije bila uključena u studiju.

Kada roditelji liječe vlastitu depresiju, to može pomoći djeci da odrastaju u manje stresnom okruženju, čime se potencijalni rizični faktori za depresiju udaljavaju.

U isto vrijeme, studija podcrtava da bi simptome tjeskobe i iritabilnosti roditelji trebali ozbiljnije uzimati kod tinejdžera, rekla je Glowinski.

‘Roditeljima je teško shvatiti ‘unutarnje’ simptome, stoga je važno govoriti djetetu da želite čuti o njegovim osjećajima i emocijama, kao i ne pretjerivati s reakcijama na ponašanje tinejdžera koja mogu biti manifestacija iritabilnosti’, rekla je Glowinski.

Linija između normalnog ponašanja tinejdžera i znakova na uzbunu može se teško pronaći, napisala je Glowinski.

‘Generalno, sugerirala bih da je kronična patnja i/ili akadamsko, socijalno ili drugo značajno funkcionalno oštećenje – što bi moglo biti da se dijete previše trudi nego prije da održava prethodnu izvedbu – znak da dijete možda treba pomoć’.

 

Izvor: Reuters

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.