Sudac: Anoreksična žena ima pravo umrijeti od gladi

Ženu iz New Jerseya, koja anoreksiju ima većinu svog života, ne može se prisiliti da ju se na silu hrani i trebala bi primiti palijativnu njegu koju zahtijeva, naložio je vrhovni državni sudac prošloga tjedna. Ovaj slučaj baca novo svjetlo na kompliciranu prirodu autonomije tijela.

29-ogodišnja žena, javnosti poznata samo kao A.G. provela je više od dvije godine u psihijatrijskim bolnicama i ove godine varira između 27 i 31 kilogram.

U lipnju, njezin imenovani privremeni skrbnik dobio je sudski nalog da bi se pacijentica trebala umjetno hraniti dok leži u Morristow Medical Centeru. A.G. jest dosegnula 41 kilogram, no pretrpjela je zatajenje srca od sindroma preuhranjenosti te je sama sebi izvukla cijev. Njezin staratelj zatražio je da je se prebaci na palijativnu skrb u listopadu, no State Department of Human Services bio je protiv ove odluke.

Država je tvrdila da pacijenticu njezina depresija čini nepodobnom da donosi vlastite medicinske odluke i da je prestanak prisilnog hranjenja pacijentice sankcionirano samoubojstvo, naime njezinu su depresiju željeli liječiti eksperimentalnom dozom ketamina. S druge strane tim njezinih liječnika svjedočio je da joj je dijagnosticirana terminalna anoreksija nervoza i da nije izgledno da će se oporaviti. Njezin psihijatar je rekao da bi prisilno hranjenje bilo ‘okrutno i mučno u ovoj točci’ i da joj je gustoća kosti slična onoj u 92-godišnjaka te da bi obuzdavanje pacijentice kada joj se insertira tuba za hranjenje kroz nos i niz njezino grlo moglo slomiti njezine kosti.

Prisilno hranjenje bi je održalo na životu, no ne bi izliječilo anoreksiju, tvrdio je njezin odvjetnik na sudu.

Majka pacijentice svjedočila je da su ona i njezin suprug napravili sve što je bilo u njihovoj moći da je izliječe od anoreksije uključujući odlaske u bolnice, zajedničke terapije i upravljanje lijekovima više od deset godina. U 2014. A.G. je primljena u državnu psihijatrijsku bolnicu nakon što je pronađena u nesvjesnom stanju nakon što se predozirala kombinacijom antipsihotičkih lijekova i alkohola.

U svom mišljenju, koje je izlagao dva sata, sudac Morris Countyja Paul Armstrong rekao je da A.G. ima mentalne sposobnosti da si uskrati hranu i da je sud dosljedno podržao pravo pacijenta i njegove obitelji da odbije tretman spašavanja života. A.G. je u sudskim dokumentima navela da je spremna umrijeti i Armstrong je u obrazlaganju rekao da je djevojka u razgovoru ‘izrazila nedvosmislenu želju da prihvati palijativnu njegu kako joj je preporučio njezin liječnik i odbor za bioetiku Morristown Medical Centera’. Sudac je naložio da je se prebaci na palijativni odjel Centra.

Ne zna se hoće li država uložiti žalbu.

Medicinski etičari koji liječe tinejdžere s anoreksijom moraju vagati između principa autonomije tijela i dobrotvornosti, odnosno ‘činjenja dobroga’. Kanada ponekad koristi princip koji se zove ‘podržana autonomija’ kako bi spasila živote ljudi s problemima mentalnog zdravlja.

Ovakvo ‘milosrdno uplitanje’ moglo bi pomoći ljudima da povrate autonomiju tako da liječe bolest koja narušava njihovu sposobnost da prave medicinske odluke, no u ovom slučaju, sudac je rekao da je A.G. pri zdravoj pameti.

‘Ovu odluku donijela je A.G. s jasnim razumijevanjem da je smrt mogući ishod’.

 

Izvor: Washington Post

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.