Nasilje se poput zarazne bolesti širi među prijateljima

Adolescenti koji su uključeni u nasilne aktivnosti češće će imati prijatelje – i prijatelje prijatelja – koji su nasilni, pokazuje nova studija.

‘Nasilni činovi imaju tendenciju grupirati se kroz društvene mreže i šire se kao što se zarazne bolesti šire s jednog čovjeka na drugog’, rekao je viši autor studije Brad Bushman.

Bushman, profesor psihologije i komunikacije na The Ohio State University u Columbusu, analizirao je razgovore iz 1990. s gotovo 6.000 američkih učenika od sedmog do 12.-og razreda.

U usporedbi s učenicima čiji prijatelji nikada nisu nikome naudili, djeca s prijateljem koji je nekoga veoma ozlijedio će i sami 183 % češće također izvijestiti da su nekoga jako povrijedili, izvješće je objavljeno u American Journal of Public Health.

Ukoliko je prijatelj na nekoga potegnuo oružje, tada je i prijatelj od tog prijatelja u 140 % većoj vjerojatnosti da će izvaditi oružje, i ako je prijatelj uključen u ozbiljnu borbu, tada će i njegov prijatelj 48 % vjerojatnije sudjelovati u ozbiljnoj borbi.

Samo kada je riječ o muškim učenicima, vjerojatnost da će jako nekoga ozlijediti raste 82 % za svakog dodatnog prijatelja koji je ozbiljno nekome naudio.

Veza se proteže iznad trenutnih prijatelja i prijatelja prijatelja sa četiri stupnja separacije za ozbiljne borbe i tri stupnja separacije za prijetnju oružjem (nekome).

‘Ovo je prva studija da znamo kako se daleko nasilje širi – do četiri stupnja, što je prilično nevjerojatno’, rekao je Bushman.

Dr. Gary Slutkin, epidemiolog i specijalist za zarazne bolesti u potpunosti je očekivao ovakve rezultate.

‘Radite ono što vam rade i prijatelji, koji rade ono što radi njihovi prijatelji, koji rade ono što rade njihovi prijatelji’, rekao je.

‘Ne razmišljate o posljedicama. Razmišljate o tome što prijatelji rade’.

‘Ovo je sada jedna od stotinu studija koje, kada ih stavite na hrpu, ne možete drukčije vidjeti nego da je nasilje zarazan – epidemijski zdravstveni problem’, rekao je Slutkin, osnivač Cure Violence na Sveučilištu Illinois na Chicago School of Public Health.

Slutkin je dugo mislio o nasilju kao zaraznoj bolesti i radio je na tome kako okončati nasilje u zajednicama diljem svijeta tako da se identificiraju počinitelji te da se intervenira na isti način na koji je to učinio i sa prijenosnicima HIV-a.

Kada je njegova misija bila otkriti kako zaustaviti širenje HIV-a u Africi, Slutkin je shvatio da objašnjavanje smrtonosne prirode AIDS-a nije uspjelo uvjeriti mlade muškarce da nose kondome. No, ti isti muškarci bi koristili kondome da sebe zaštite protiv bolesti ukoliko su mislili da su kondome nosili njihovi prijatelji.

Slutkin je svoje razumijevanje – da prijatelj motivira prijatelja – primijenio u svom poslu u borbi protiv uličnog nasilja u cijelom svijetu.

Kada je unajmio bivše pripadnike bandi kako bi prekinuo i spriječio nasilje, nasilni zločini u zajednicama spustili su se za 40 do 100 % rekao je.

‘Kazna nije funkcionirala kao mjera kontrole širenja nasilja’, rekao je Slutkin.

‘Ljudima je ugodno s kaznama, i one nisu način kako problem riješiti’, rekao je. ‘To je kao da liječite pacijenta uvijek i isponova s krivim lijekom’.

‘Moguće je da se lijek za nasilje može širiti kroz iste mreže prijatelja kao i nasilje samo’, rekao je Bushman.

‘Kazna nije glavni pokretač promjene ponašanja’, rekao je Slutkin.

‘Kako bi dobili da se nečije ponašanje promijeni, morate ući u interakciju s ljudima u vlastitoj vršnjačkoj grupi i vidjeti da dobivate odobrenja od vaše vršnjačke grupe’, rekao je.

 

Izvor: Reuters

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.