Može li se Trump objasniti svojim lošim navikama spavanja?

Američki predsjednik Donald Trump rekao je da često radi prekovremene sate i još češće da spava tek četiri ili pet sati noću.

U intervjuu za Fox News ‘The O’Reilly Factor’ Trump je rekao kako najčešće radi do ponoći ili jedan sat iza ponoći. Ustaje u 5 sati ujutro kako bi ‘doručkovao, pročitao novine i provjerio što ima na televiziji’.

Trump je rekao da je na početku svog predsjedničkog mandata bio iznenađen ‘veličinom, magnitudom svega’. Kaže da biti predsjednik može ‘na neki način’ biti ‘nadrealno iskustvo’. No, dodaje ‘Morate to prerasti jer je mnogo posla kojeg se treba napraviti’.
O katastrofalnim navikama spavanja Donalda Trumpa pisalo se još u listopadu prošle godine kada je jedan psiholog rekao kako upravo ove loše navike utječu na njegovu izvedbu i nastup u javnosti. U predsjedničkoj kampanji, na skupu u Illinoisu, Trump je opisao svoj stil spavanja kao: ‘Moj temperament je izvanredan za uspjeh’.

‘Znate, i nisam veliki spavač, volim odspavati tri, četiri sata, tada se počinjem bacakati, okretati, ugasim alarm, želim saznati što se događa’.
Trumpova nesanica može se potvrditi i sklonosti predsjednika prema noćnim ‘Tweetstormovima’ kada je u jednom slučaju tweetao ili retweetao 30 puta između 2.30 i 4.30 ujutro.

 

‘Trump sindrom’

No, nije nužno da je Trump produktivan u svojim kasnim noćnim satima. Neurolog s Yalea Daniel Barron ovo naziva ‘Trump sindromom’, a to je kasno-noćna žudnja za stimulacijom koja rezultira ponekad sporadičnim, a često mršavijim rasporedom spavanja.

Takva stvar naime postoji. Prema članku kojeg je objavio Wall Street Journal, većina ljudi koja vjeruje da su prirodno ‘kratki spavači’ zapravo to nisu. Više je tu riječ o uskraćivanju sna – kod kojeg se redovno dobiva manje od preporučenih sedam do devet sati sna po jednoj noći. Na taj način pojedinac se dovodi u viši rizik od dijabetesa, pretilosti, visokog krvnog tlaka i drugih zdravstvenih problema (Vidi: Manjak sna snižava ‘dobar’ kolesterol).
.

 

‘Neprospavana elita’

No, nedostižno tijelo ‘Neprospavane elite’ uistinu postoji i oni čine oskudnih 1 do 3 % stanovništva. Ne postoji mnogo podataka o ovim kratkim spavačima, djelomično zbog toga jer ih je teško pronaći, a obzirom da ne misle da su njihove navike spavanja neobične ili neuredne ovi ljudi tipično ne traže liječenje.

Ono što je nekoliko istraživača izučavalo i shvatilo kod ovog fenomena ‘Neprospavane elite’ je to da prirodni kratki spavači redovno spavaju šest ili manje sati noću i funkcioniraju dobro, bez da osjećaju umor. Imaju tendenciju biti optimistični. Vrlo su visoko-energetski multitaskeri. Ponekad kratko spavanje počinje u djetinjstvu i javlja se kroz obitelj.
Izvješće koje podupire ove rijetke podatke je rad dr. Ying-Hui Fua s University of California, San Francisco, koji je 2009. godine otkrio gensku varijaciju hDEC2, kod majke i kćeri kratkih spavača. Kada je ovo genetsko ugađanje replicirano na miševima i miševi su potom, također kraće spavali.

No, kako smo rekli, većina ljudi nisu od kratkog spavanja, čak i povijesno navedeni kratki spavači su ipak spavali. Thomas Edison spavao je tri do četiri sata noću, no kroz dan je drijemao, Bill Clinton navodno je spavao četiri do šest sati noću dok je boravio u Ovalnom uredu. Kasnije, Clinton je znao reći da je do većine grešaka, koje je napravio u svojoj dugoj političkoj karijeri, došlo jer je bio ‘preumoran’ te je poznatom američkom političkom satiričaru, književniku i TV voditelju Jonu Stewardu rekao da je ‘nedostatak sna imalo puno veze s napetim živcima današnjeg Washingtona’ te da bi ‘Amerika funkcionirala bolje’ da su političari odmorniji.

Trump je pak ekstremist u izvedbi muškosti… I njegov je san dio istog mentaliteta, smatraju neki.

‘On postavlja presedan’, rekao je profesor dr. Raj Dasgupta s University of Southern California za Chicago Tribune.

‘Ukoliko ljudi osjećaju da mogu raditi snažnije ili mogu postići više, a da spavaju manje, tada se oni veoma izloženi nedostatku sna’-. To je jačanje kulturne bolesti.

 

Mačizam spavanja

Nedavno izvješće Centara za kontrolu i prevenciju bolesti, CDC, izvještava o više od 74.571 Amerikanaca od kojih 35 % izvješava da spava manje od sedam sati sna noću, gotovo 30 % prijavljuje da spava manje od šest sati dok 38 % tvrdi da je slučajno zaspalo tijekom dana najmanje jedanput u proteklom mjesecu, što je ludo.

Orfeu Buxton, istraživač spavanja na Penn State, rekao je za Science of Us, da je mačo stav Amerikanaca o nespavanju anakron.

‘Biti u stanju držati svoje piće u ruci i još uvijek biti za volanom nekada je bilo kul, no to više nije značka časti’, kaže Buxton. ‘Ne čujete nikoga da se hvali da je popušio kutiju cigareta na dan’.

‘Mi, u naciji, još uvijek pričamo o tome kako vas čini jačim to ako spavate manje. No, drijemljiva vožnja jednako je loša kao i pijana vožnja, i ovaj kulturni pomak zaostaje za alkoholom i alkoholiziranom vožnjom po nekoliko stoljeća’.

 

Simptomi slični psihozi

Postoji razlog za vjerovati da Trump ipak nije dio elite kratkih spavača. Naime, kako tvrdi Timothy Egan u New York Timesu, Trump ‘pokazuje sve zastrašujuće simptome nedostatka spavanja’. To možete vidjeti u njegovoj impulzivnosti, bez obzira da li piše retwittove ili u izvedbama u javim nastupima.

Eksperimentalno laboratorijsko istraživanje otkrilo je da kada se, nasumično dodijeljenim ljudima, uskrati spavanje samo jednu noć, oni nisu u stanju prepoznati izgleda li nečije lice tužno ili sretno, što govori o tuposti empatije.

Slično, jedna noć nespavanja povećava simptome slične psihozi kod zdravih odraslih. Studija provedena 2013. o skeniranju mozga pokazala je da, kada ljudima nedostaje sna, aktivnost u području mozga povezana s kompleksnim donošenjem odluka pada, dok aktivnost nagradnog centra raste, što dovodi do sklonosti da se ispred jabuka i mrkve, primjerice, biraju hamburgeri i krafne.

Opasnosti nedostatka sna idu i dalje: ljudi su skloniji poduzimanju rizika, teže uče, i skloniji su tražiti dobitke umjesto da smanjuju gubitke. REM spavanje koje dobivate u kasnom standardnom ciklusu spavanja od sedam sati, pokazalo se da pomaže obraditi emocionalno pamćenje (Vidi: Šest sati spavanja noću nezdravo isto kao i nespavanje).

‘U odsutnosti REM spavanja, nismo se zapravo nosili s emocijama’, kaže Buxton. ‘Nama je potrebno REM spavanje kako bismo ispravno obradili emocije’.

 

Izvor: Science of Us, NYP, Time

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.