Genska aktivnost u nosu može signalizirati rak pluća

Genetske promjene u stanicama koje oblažu unutrašnjost nosa jednoga bi dana mogle pomoći liječnicima dijagnosticirati rak pluća, sugerira nova studija.

‘Ideja da ne trebate uzorkovati bolesno tkivo nego dijagnosticirati prisutnost bolesti koristeći relativno dostupne stanice koje su daleko od tumora je paradigma koja može utjecati na mnoge karcinome’, rekao je dr. Avrum Spira s Boston University School of Medicine, član tima koji je radio na studiji.

Sloj stanica koji pokriva površine tijela i oblaže šupljine poznat je kao epitel. Istraživači su otkrili da su karakteristične promjene genske aktivnosti u nazalnom epitelu pacijenata s rakom pluća bliske promjeni koja je uočena u epitelu pluća i može razlikovati između benigne bolesti pluća i raka.

‘Mislim da je nazanimljivije otkriće da genetske promjene u nazalnom epitelu pacijenata oboljelih od raka ogledavaju one promjene pronađene u donjim dišnim putevima’, rekao je Spira.

Istraživači misle da bi nos mogao biti ‘razumna zamjena’ za ‘područje ozlijeda’ u bronhijalnim dišnim putevima, dodao je Spira, a iznenađujuće snažna podudarnost između nosa i donjih dišnih puteva dala je istraživačima snažan poticaj da razviju nazalni biomarker za detekciju raka.

‘Kako smo počeli s probirom na rak pluća, plućni čvorovi predstavljaju sve veću dijagnostičku dilemu u SAD-u’, rekao je Spira.
‘Nazalni bris, vrlo osjetljiv za rak pluća u ovim postavkama omogućio bi liječnicima da izbjegnu nepotrebne invazivne biopsije čvorova bolesnika koje se sumnjiči na rak pluća’.

Prethodna istraživanja otkrila su da profili genske ekspresije normalnih dišnih epitelnih stanica mogu razlikovati pušače od bivših pušača s rakom pluća od pojedinaca s benignom plućnom bolesti, i da nazalni i dišni epiteli slično odgovaraju na duhanski dim.

Tim Spira nastojao je utvrditi da li genska ekspresija, povezana s rakom u nazalnom epitelu, može biti korisna za detekciju raka pluća kod trenutnih i bivših pušača.

Identificirali su 535 gena koji su imali različite obrasce aktivnosti u nazalnom epitelu pacijenata s rakom pluća za razliku od onih s benignom bolesti.

Promjene gena povezane s rakom značajno su korelirale između nazalnog epitela i dišnih uzoraka epitela, i geni koji su bili aktivniji u nazalnom epitelu pacijenta s rakom pluća bili su među genima čija je aktivnost bila najviše povećana u dišnom epitelu pacijenata s rakom.

Kada su istraživači usporedili modele koje su liječnici eventualno mogli koristiti kako bi utvrdili vjerojatnost raka pluća, nazalna genska aktivnost bila je točnija od kliničkih rizičnih faktora samih za dijagnosticiranje raka pluća, stoji u časopisu National Cancer Institute.

Kombinacija kliničkih faktora i indeksa genske aktivnosti precizno predviđaju rak u 91 % vremena, u usporedbi sa 79 % za model temeljen na rizičnim faktorima.

Kombinirani model također je imao 85 % točnosti razlikovanja raka pluća od benigne bolesti pluća, u usporedbi sa 73 % za model temeljen na rizičnim faktorima.

‘Jedna od poruka koja pruža cjelovitu sliku za liječnike je ta da molekularni testovi, poput ovog, izrastaju u dio preciznih medicinskih pristupa za ranu detekciju raka’, rekao je Spira.

 

Izvor: Reuters

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.