Početna / Istraživanja / Kada gotovo svi simptomi Aspergerova sindroma nestanu

Kada gotovo svi simptomi Aspergerova sindroma nestanu

20 % skupine švedskih dječaka s Aspergerovim sindromom proučavanih tijekom perioda od 20 godina od strane znanstvenika sa Sahlgrenska Academy u Gothenburgu preraslo je većinu svojih simptoma u odrasloj dobi, objavili su znanstvenici ovoga ljeta.

Dječaci su prosječno bili u dobi od 11 godina kada je studija započela. Kroz period od 20 godina, istraživači su dva puta provjerili skupinu; jednom kada su dječaci bili u dobi od 20 godina u prosjeku i opet kada su imali 30 godina. U ovom posljednjem istraživanju, otkrili su značajne razlike u kvaliteti života 50 dječaka – sada muškaraca – koji su još uvijek uključeni u istraživački projekt.

Najvažnije od tih otkrića je da je 11 od 50 dječaka živjelo relativno obične živote.

Posao, partnerica, prijatelji

Istraživači su razgovarali s dječacima o njihovom fizičkom i mentalnom zdravlju i kvaliteti života. Također su ispitivali kako žive, imaju li posao, partnera i prijatelje.

Neki su imali probleme i trebali su mnogo pomoći u svakodnevnom životu. Drugi su imali značajnije manje problema kao 30-ogodišnjaci nego kao 11-ogodišnji dječaci. 20 % dječaka/muškaraca bilo je gotovo bez simptoma.

Iako su oni u posljednjoj grupi još imali neke osobine autizma, te ih karakteristike nisu zaustavile da žive običnim životom. Imali su posao, partnere, prijatelje i svoje vlastite domove.

Objašnjenje ostaje nedostižno

Adam Helles, psiholog koji je izvijestio o istraživanju u svojoj doktorskoj disertaciji, rekao je da nije bilo razlike u težini Aspergerovih simptoma kod dječaka kada su se prvi puta pridružili studiji kao jedanaestogodišnjaci. Imali su vrlo slične razine inteligencije i pozadinu.

‘Nažalost, nismo bili u stanju odrediti koliko su pomoći primili individualno tijekom djetinjstva i kako je to možda utjecalo na njih’, rekao je.

No, grupa koja je pokazala najviše poboljšanja u odrasloj dobi počela je polako pokazivati poboljšanja već u tinejdžerskoj dobi.

Istraživači ne mogu objasniti zašto su posebno ta djeca pokazala takav pozitivan razvoj. No, mogli su izvijestiti da su sudionici studije koji danas više ne bi imali dijagnozu Aspergerovog sindroma, također imali manje dodatnih psihijatrijskih problema od ostalih sudionika.

Kada kronično nije uvijek kronično

Ipak, Helles vjeruje da rezultati ne iznenađuju, s obzirom na druga otkrića istraživanja i onoga što su liječnici doživjeli.

‘Mnoge studije su pokazale da između 15 i 25 % ljudi s dijagnozom blagog autizma, kao što je Aspergerov sindrom, ne zadovoljava dijagnostičke kriterije kod praćenja. Ipak, moramo se sjetiti da je to najstabilnija psihijatrijska dijagnoza koju imamo’, rekao je Helles.

Dodaje da znanstvenici uistinu pronalaze da se sve češće događa da ljudi prerastaju svoje psihijatrijske dijagnoze nego se isprva mislilo. I ljudi s ADHD-om i Tourettovim sindromom mogu imati takve blage simptome kao odrasli koji više ne zadovoljavaju kliničku dijagnozu poremećaja, rekao je.

Ipak, rezultati su u suprotnosti s konvencionalnim znanjem da je dijagnoza Aspergerova sindroma ona koja se ne može ‘nadrasti’.

Poremećaji autističnog spektra

Aspergerov sindrom smatra se dijelom poremećaja autističnog spektra. Ljudi s ovom dijagnozom imaju problema s razumijevanjem društvenih kodova i time kako drugi ljudi misle. Također, često imaju uske interese i pokazuju opetovana ponašanja.

Ljudi sa sindromom mogu imati blage, umjerene i teške simptome.

Annette Dragsholt, s norveškog Centra za autizam, kaže da ljudi s dijagnozom često trebaju mnogo potpore.

‘Iako neki ljudi s Aspergerovim sindromom mogu biti nevjerojatno pametni, možda će im teško biti organizirati svoje živote i poduzeti svakodnevne poslove, poput obavljanja kupovine, pranja posuđa ili mijenjanja plahti’, rekla je.

Kaže da je čula za individualce s Aspergerom koji se više ne smatraju kao oni s poremećajem kao odrasli ljudi, no koji u stvari još uvijek trebaju pomoć u svakodnevnom životu.

Ona kaže da je Udruga kontaktirala mnoge ljude s poremećajem autističnog spektra i njihove obitelji koje su iscrpljene jer ih je podrška zdravstvenog sustava iznevjerila.

Riskiranje drugih problema

Helles isto tako misli da je vrlo važno da djeca s Aspergerovim sindromom dobiju dijagnozu kako bi djeca dobila potporu i pomoć.

‘Vidimo da, u grupi koju smo pratili, 80 % ima stabilnu dijagnozu nakon 20 godina. Što bi se dogodilo tim ljudima da nisu mali dijagnozu, ne znamo’.

Brojne druge studije pokazuju da su ljudi s neuropsihijatrijskim poremećajima, koji ne dobiju dijagnozu, u riziku od drugih problema. Oni s nedijagnosticiranim ADHD-om, primjerice, mogu biti u većem riziku od kriminala i zloupotrebe droga. Oni s nedijagnosticiranim Aspergerovim sindromom su u većem riziku od psiholoških problema, poput psihoza.

 

Izvor: Science Nordic

Ljekarnik.hr web shop

Provjerite

Hrabri telefon

Hrabri telefon održao okrugli stol

Hrabri telefon povodom 20 godina djelovanja održao okrugli stol Povodom 20 godina djelovanja i obilježavanja …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.