Može li terapija strujom biti ključ rješavanja bolova, ali i nositi određene rizike? Fizikalna terapija strujom sve je popularniji izbor za liječenje raznih ozljeda i stanja. Ipak, kao i svaka medicinska metoda, ima svoje potencijalne nuspojave koje treba razumjeti.
1. Nelagodnost i bol
Korištenje struje u fizikalnoj terapiji može izazvati neugodnosti ili čak bol kod nekih pacijenata. Pacijenti često opisuju osjećaj kao trnce, peckanje ili lagano „ubadanje” tijekom tretmana. Iako se ove senzacije smatraju normalnima, za mnoge su neugodne, pogotovo ako imaju osjetljiviju kožu ili niži prag tolerancije na bol.
Često je problem previsok intenzitet struje koji terapeut možda nije pravilno prilagodio individualnim potrebama pacijenta. Pitate li osobu koja prvi put isprobava ovu metodu?
Čut ćete koliko im nepripremljenost na te čudne impulse može biti traumatična! Još gore – nelagodnost se ponekad ne prestaje nakon tretmana nego traje satima pa čak i danima.
Kod ozbiljnijih slučajeva dolazi do iritacije kože ili crvenila na mjestima gdje su elektrode bile postavljene. Nitko ne želi hodati kući s neočekivanim tragovima “tretmana” poput opeklina koje vrište: “Da, bila sam kod fizioterapeuta.”
Upravo zato bi terapeuti trebali posebno pažljivo pratiti reakcije tijela svakog pojedinca kako bi izbjegli neželjene posljedice.
2. Crvenilo i iritacija kože
Crvenilo i iritacija kože možda zvuče kao sitni problemi, ali kad se nađu nakon tretmana elektroterapije, mogu iznenaditi pacijente. Najčešći razlog?
Elektrode koje predugo stoje na istom mjestu ili struja koja je postavljena previsoko – izvrsna kombinacija za neugodu. Na kraju terapije može se pojaviti crvenilo uz osjećaj topline ili blagog svrbeža.
No što ako simptomi ne staju tu? Ozbiljniji slučajevi uključuju otekline, mjehuriće pa čak i bolne reakcije poput malih opeklina. Je li to uvijek greška terapeuta?
Možda nije, no pravilno pozicioniranje elektroda i odgovarajući intenzitet struje su osnova profesionalnog postupka. Pacijent mora odmah reći kada se čini da nešto „pecka“ više nego bi trebalo jer nitko ne želi takav suvenir kući.
Za one s nježnijom kožom situacija može biti još kompliciranija: blaga crvena iritacija često prolazi sama od sebe unutar nekoliko sati, ali prevencija je kraljica ovdje!
Testiranje male površine prije ozbiljnog tretmana daje dobar uvid u potencijalnu reakciju kože. A kod kuće? Hladni oblozi pomažu smirivanju tih “vrućih” mjesta dok prirodni lijekovi poput meda nude dodatnu njegu za manje ozljede.
3. Mišićni umor
Mišićni umor se kod nekih pacijenata javlja kao sasvim normalna reakcija nakon fizikalne terapije strujom, ali to ne znači da je uvijek ugodan.
Zamislite situaciju: dolazite na tretman zbog bolova ili ukočenosti, i dok očekujete olakšanje, osjećaj iscrpljenosti u mišićima vas iznenadi poput gostiju bez najave.
Ovaj tip umora obično proizlazi iz stimulacije mišića električnim impulsima koji uzrokuju ponavljajuće kontrakcije. Iako su te kontrakcije terapeutskog karaktera, mogu privremeno opteretiti mišiće – gotovo kao da ste odradili dobar trening snage!
Svi znamo kako izgleda dan poslije teretane kad tijelo podsjeća na svaki pokret: nešto slično može osjetiti osoba nakon elektroterapije.
Kod većine ljudi ovo nije razlog za brigu jer simptomi nestanu brzo – često unutar nekoliko sati ili dana. No zanimljivo je koliko različito svi reagiraju; neki jedva primijete promjenu, dok drugi spominju osjećaj težine u udovima ili blagu slabost koja može potrajati malo duže.
Terapeuti naglašavaju važnost individualnog pristupa pri određivanju intenziteta struje upravo radi ovakvih nuspojava. Previše agresivno podešenje?
Posljedice bi mogle biti izraženiji zamor kroz cijelo tijelo. Stoga pacijenti trebaju otvoreno komunicirati ako tijekom sesije stvari postanu preintenzivne – fizioterapeuti nisu čitači misli!
I premda ovaj oblik umora rijetko prelazi granicu neugode, dodatna hidratacija i lagana istezanja ponekad mogu pomoći ubrzanju oporavka mišića nakon terapijske sesije. Jer tko voli onaj tromi osjećaj “olovnih nogu”?
4. Nekontrolisani grčevi
Nekontrolisani mišićni grčevi, iako rijetki, mogu se pojaviti kao nuspojava fizikalne terapije strujom. Zamislite situaciju: sjedite opušteno na terapiji, a onda vas iznenada zgrabi bolna kontrakcija mišića koja ne popušta! Ovo nije baš iskustvo koje bi ikoga oduševilo.
Ova vrsta reakcije obično nastaje zbog previsokog intenziteta struje ili preduge primjene elektroda na istom području. Mišići jednostavno “odbijaju surađivati”, što može dovesti do neprijatnih osjeta pa čak i privremenih spazama koji ponekad nalikuju na kratkotrajni grč tetanusa.
Pacijenti s već postojećim neurološkim poremećajima poput epilepsije posebno su osjetljivi na ovakve neželjene efekte te ih treba pažljivo pratiti tijekom tretmana.
Iako terapeuti često prilagođavaju intenzitet prema potrebama pojedinca, dešava se da neki pacijenti ne prijave nelagodu dok nije prekasno – možda iz srama ili zato što misle da je to uobičajen dio procesa.
Upozoravanje stručnjaka odmah po pojavi prvih znakova nelagodnog trzanja ključan je korak za sprječavanje komplikacija.
Treba napomenuti da nekontrolisani grčevi najčešće nisu dugotrajni niti ozbiljni ako se pravovremeno reagira, no ostavljaju neugodan trag kod onih koji su ih iskusili barem jednom. Je li vrijedno riskirati? Redovita komunikacija između pacijenata i terapeuta nužna je kako bi ovakve situacije ostale iznimka, a ne pravilo.
5. Opekline
Opekline tijekom fizikalne terapije strujom mogu biti rijetka, ali nimalo bezazlena nuspojava koja zaslužuje ozbiljnu pažnju. Kako dolazi do opeklina?
Prekomjeran intenzitet struje ili neodgovarajuće postavljanje elektroda na kožu često su glavni krivci. Ponekad je problem i u trajanju tretmana – što dulje elektrode ostanu na istome mjestu, veća je vjerojatnost nastanka ozljede.
Pacijenti s osjetljivijom kožom posebno su izloženi riziku jer njihova koža možda neće podnijeti čak ni blage impulse koje većina drugih lako tolerira.
Osim toga, terapija se nikako ne bi smjela primjenjivati na oštećenoj koži poput područja pogođenih ranama, upalama ili infekcijama – to nije samo pitanje udobnosti nego i zdravog razuma! Zamislite kako bolno može biti kada električni impuls dodirne otvorenu ranu.
Prevencija? Da budemo jasni: kvalitetna oprema i stručna procjena terapeuta ključni su za izbjegavanje ove komplikacije.
Pacijenti trebaju odmah prijaviti svaki osjećaj peckanja, žarenja ili nelagode kako bi terapeut prilagodio parametre prije nego što se situacija pogorša. Nitko ne dolazi na terapiju da ode kući s opeklinom; zato komunikacija mora teći u oba smjera.
Za smirenje eventualnih manjih iritacija preporučuju se hladni oblozi kod kuće, dok ozbiljne slučajeve treba pregledati liječnik kako bi spriječili daljnje probleme poput infekcija ili trajnog ožiljka.
6. Privremeni umor
Nakon terapije strujom, neki pacijenti mogu osjetiti blagi i privremeni osjećaj umora. Iako se ne radi o ozbiljnoj nuspojavi, tko uopće očekuje iscrpljenost nakon tretmana koji bi trebao pomoći?
Ovaj fenomen nije neuobičajen jer električni impulsi stimuliraju mišiće na način koji ih može opteretiti više nego što to možda primijetite tijekom same sesije.
Zamislite da ste proveli cijeli dan dižući utege – ali bez stvarnog dizanja utega! Mišićne kontrakcije uzrokovane elektrostimulacijom mogu ostaviti dojam blage slabosti ili težine u tijelu.
Srećom, taj osjećaj obično traje samo nekoliko sati (ili eventualno jedan dan) i prolazi sam od sebe bez potrebe za dodatnom intervencijom.
Ne mora vas iznenaditi ako osjetite potrebu za malim “dremežom” nakon terapije. Stručnjaci preporučuju adekvatnu hidrataciju te lagano istezanje kako biste svoj organizam brže vratili u normalu. Važno je napomenuti da ovaj simptom pokazuje kako vaše tijelo reagira na liječenje – a reakcija znači proces ozdravljenja, zar ne?
7. Pojačana osjetljivost
Pojačana osjetljivost tijekom terapije strujom možda zvuči kao neugodan bonus, ali zapravo je sasvim očekivan fenomen.
Pacijenti često opisuju osjećaj poput blagih trnaca ili peckanja – nije kraj svijeta, ali daleko od uživanja u spa tretmanu s aromaterapijom. Ako se intenzitet struje ne prilagodi dovoljno precizno, ti isti “blagi” trnci mogu postati prava smetnja za živce (doslovno i figurativno).
Zanimljivo je da neki pacijenti nakon nekoliko sesija razviju veću toleranciju na senzacije koje prate ovu vrstu liječenja.
No, kod drugih reakcija može biti potpuno suprotna – koža postaje pretjerano reaktivna čak i na najblaže podražaje elektroda. To se posebno odnosi na osobe s tankom ili iritiranom kožom gdje svaki dodatni impuls može izazvati nelagodu.